Deuteronomy 31

1Potom dođe Mojsije i kaza ove riječi svemu Izrailju, 2I reče im: meni ima danas sto i dvadeset godina, ne mogu više odlaziti ni dolaziti; a i Gospod mi je rekao: nećeš prijeći preko toga Jordana. 3Gospod će Bog tvoj ići pred tobom, i istrijebiće one narode ispred tebe, i ti ćeš ih naslijediti; Isus će ići pred tobom, kao što je kazao Gospod.

4I učiniće Gospod s njima kako je učinio sa Sionom i Ogom carevima Amorejskim i sa zemljom njihovom, te ih je istrijebio. 5Zato kad vam ih preda Gospod učinite im sasvijem onako kako sam vam zapovjedio. 6Budite slobodni i hrabri, i ne bojte se i ne plašite se od njih; jer Gospod Bog tvoj ide s tobom, neće otstupiti od tebe, niti će te ostaviti.

7Potom dozva Mojsije Isusa, i reče mu pred svijem Izrailjem: budi slobodan i hrabar; jer ćeš ti ući s ovijem narodom u zemlju za koju se zakleo Gospod ocima njihovijem da će im je dati, i ti ćeš im je razdijeliti u našljedstvo. 8Jer Gospod koji ide pred tobom biće s tobom, neće otstupiti od tebe, niti će te ostaviti, ne boj se i ne plaši se.

9I Mojsije napisa ovaj zakon, i dade ga sveštenicima, sinovima Levijevim, koji nošahu kovčeg zavjeta Gospodnjega, i svijem starješinama Izrailjevijem. 10I zapovjedi im Mojsije govoreći: svake sedme godine, u određeno vrijeme godine oprosne, na praznik sjenica, 11Kad dođe sav Izrailj i stane pred Gospoda Boga svojega na mjestu koje izbere, čitaj ovaj zakon pred svijem Izrailjem da čuju,

12Sabravši narod, ljude i žene i djecu i došljake, koji budu u mjestima tvojim, da čuju i uče i da se boje Gospoda Boga vašega, i drže i tvore sve riječi ovoga zakona; 13I sinovi njihovi, koji još ne znaju, neka čuju i uče bojati se Gospoda Boga vašega, dokle ste god živi na zemlji u koju idete preko Jordana da je naslijedite.

14A Gospod reče Mojsiju: evo, približi se vrijeme da umreš. Dozovi Isusa i stanite obojica u šatoru od sastanka, da mu dam zapovijesti. I otide Mojsije i Isus, i stadoše u šatoru od sastanka. 15I javi se Gospod u šatoru u stupu od oblaka, i stajaše stup od oblaka nad vratima od šatora.

16I reče Gospod Mojsiju: evo, ti ćeš počinuti s ocima svojim; a narod ovaj ustavši činiće preljubu za tuđim bogovima one zemlje u koju ide, i ostaviće me i pokvariće zavjet moj, koji učinih s njima.

17I onda će se raspaliti moj gnjev na njih, i ostaviću ih, i sakriću lice svoje od njih; oni će se proždrijeti, i snaći će ih zla mnoga i nevolje; i onda će reći: da me ne snađoše ova zla zato što Bog moj nije posred mene? 18A ja ću onda sasvijem sakriti lice svoje za sva zla koja učiniše obrativši se k drugim bogovima.

19Zato sad napišite sebi ovu pjesmu, i nauči je sinove Izrailjeve; metni im je u usta da mi ta pjesma bude svjedok na sinove Izrailjeve. 20Jer ću ga odvesti u zemlju za koju sam se zakleo ocima njegovijem, u kojoj teče mlijeko i med; ondje će jesti i nasitiće se i ugojiće se, pa će se onda obratiti k drugim bogovima i njima će služiti, a za mene neće mariti, i pokvariće zavjet moj.

21A kad ga snađu zla mnoga i nevolje, onda će ta pjesma svjedočiti na njih; jer se neće zaboraviti niti će je nestati iz usta sjemena njihova. Jer znam misli njihove i što će još danas činiti, prije nego ih uvedem u zemlju za koju sam se zakleo.

22I napisa Mojsije tu pjesmu onaj dan, i nauči sinove Izrailjeve. 23I Gospod dade zapovijesti Isusu sinu Navinu govoreći: budi slobodan i hrabar, jer ćeš ti uvesti sinove Izrailjeve u zemlju za koju sam im se zakleo, i ja ću biti s tobom.

24I kad napisa Mojsije riječi ovoga zakona u knjigu, sve do kraja, 25Zapovjedi Mojsije Levitima, koji nošahu kovčeg zavjeta Gospodnjega, govoreći: 26Uzmite ovu knjigu zakona, i metnite je pokraj kovčega zavjeta Gospoda Boga svojega, da bude ondje svjedok na vas.

27Jer znam nepokornost tvoju i tvrdi vrat tvoj. Eto, dokle sam još živ s vama, do danas, bijaste nepokorni Gospodu; akamoli kad ja umrem? 28Skupite k meni sve starješine od plemena svojih i upravitelje svoje da im kažem da čuju ove riječi, i da im zasvjedočim nebom i zemljom. 29Jer znam da ćete se po smrti mojoj pokvariti, i zaći s puta koji vam zapovjedih; i zato će vas zadesiti ovo zlo najposlije, kad stanete činiti što je zlo pred Gospodom gnjeveći ga djelom ruku svojih.

I izgovori Mojsije da čuje sav zbor Izrailjev riječi ove pjesme do kraja:

30